VAZNOST RAZUMEVANJA PSECEG PONASANJA

(Kopiram postove koje sam pisala na BK)

hajde da pisemo o tome kako i koliko "citamo" svoje pse, koliko nam to pomaze u odgoju, koliko imamo strpljenja za njih jer...ako smo ih birali i doveli kuci, ocekujemo od njih da nam prave drustvo, da nas cuvaju...valjda zasluzuju da ih razumemo i da se potrudimo da oni razumeju nas


puno ljudi ima ljubimce, ali malo njih ih razume. pokusacu sa ovom temom da pojasnim neke stvari...

psi sa nama stalno komuniciraju, zvukovima, pokretima, izrazom lica... kad se to savlada, u mogucnosti smo da izbegnemo mnoge nezeljene situacije i da svoj i njihov zivot ucinimo skladnijim. obzirom da smo mi, ljudi, ti koji odabiremo i dovodimo psa u nas zivot, duzni smo i da znamo nesto o toj zivotinji.

tokom svih ovih godina od kad je pas postao pratilac coveka, on je razvijao sposobnost prilagodjavanja ljudima. pojavio se niz novih psecih znakova koji se ne pojavljuju u divljini, jer u divljini nema ljudi. te znakove pas prisvaja kao pozeljno ponasanje onda kada mu mi svesno ili nesvesno odobrimo neku radnju. cesto se dogadja da ljudi imaju problem sa odredjenim ponasanjem svog ljubimca, nesvesni da su ga oni sami odobrili i podrzali.

psi vole da provode vreme sa ljudima. oni su drustvena bica sa instinktom za opstankom.opstanak je olaksan kada imaju osecaj pripadnosti. covek je taj koji im obezbedjuje opstanak i zbog toga ga oni prate. oni ne razumeju nas govor, ali primecuju nas govor tela, stanje duha i ton kojim govorimo, i u odnosu na te stvari reaguju.

da bi smo se sporazumeli sa svojim psom, moramo znati njegov govor, a ne ocekivati da on razume nas (onaj kojim se obracamo drugim ljudima)

svaka, za nas "greska" koju pas napravi, napravi je jer smo mi imali greske u odgoju tog psa.

sam odgoj psa krece iz legla, a leglo krece od kombinacije gena. stoga, da bi smo dobro funkcionisali sa psom, moramo znati i jedno i drugo...za pocetak.

nabrojacu za pocetak neke najcesce probleme pasa...posle cemo preci i na druge vrste ponasanja. pisite svoja iskustva, stavljajte dobre video upute i linkove za bolje razumevanje pseceg ponasanja

neki delovi su preuzeti sa forum.hr...odlicni i citljivi tekstovi

Submisivnost - podčinjenost
Odgoj i socijalizacija u leglu određuju model ponašanja vašeg psa. Njegovo ponašenj će unaprijed biti predodređeno samom genetikom (roditelji strašljivi ili agresivni), neće ni on biti ništa drugačiji, ali i prvim iskustvima u leglu, kao i konstanto ponavljanje naučenog. Uče kakav je poredak, te kako da se prilagode novonastalim situacijama upravo kroz izgru sa majkom, te braćom i sestrama. Recimo u igri kad se kuja igra sa štencom, pa ga malo jače gricne (zato što se i ona zaigrala), međutim još nesvjesna njegove slabosti, igra se gurajući ga, udarajući ga, hvatajući ga bacajući ga, štene počme cviljeti/kričati zbog boli, i pada sa sve četiri u zraku (ovo ponašanje možete primjetiti i kod odraslih pasa)¸. Kada majka/kuja uoči ovo ponašanje, svaka aktivnost prestaje i takva agresivna igra, jer vidi da je štenac u submisivnom položaju (što je instiktivno). Psi kada otkrivaju trbuščić i vrat, znače da ne žele sukob i otvaraju svoje najranjivije područje. Ovaj potez koji je kuja napravila , štenca uči da je to pravilno ponašanje i to usvaja. Nauči da sa takvim ponašanjem - submisivnosti zaustavlja bilo kakav vid agresije, zato što i s vremenom i kroz interakciju sa štencima usvaja sve više i više. Takva vrsta ponašanje je sasvim normalna i signal je da se izbjegne bilo kakva agresija ili napadi. Ali ako napadač nije stao na tome, dakle kad se već pas stavi u potlačeni položaj, već i dalje napada - pokazuje probleme u ponašanju, što dalje znači da nije bio pravilno socijaliziran, ni u leglu ni kod vlasnika, tj., ne zna čitati body language. Ovakav pas koji ne razumije submisivno ponašanje je iznimno opasan pas i sklon napadima i ugrizima, teško će ga biti kontrolirati i općenito sa njim raditi. Ovakav pas je dominantan, kao i agresivan.

Najviše problema imaju upravo napušteni štenci ili štenci prerano odvojetni iz legla. ne znaju se ponašati. Laju, reže, grizu, ne dopuštaju da se netko približi zdjelici, krevetu gdje spava i sl. Naravno, čovjek tu niti malo ne pomaže....

Agresija zbog boli
Sam naslov govori. Psa nešto boli, bilo to fizički ili psihički, oni to ne mogu nama reći, ali mogu nam pokazati, opet naravno svojim tijelom, a što mi ljudi uspješno uspjevamo ne primjećivat, odnosno ne razumjevat. Dakle bol koju pas osjeća je jako plodno tlo za agresiju. Dakle pas koji osjeća bilo kakav vid boli, manji ili veći, vrlo lako moguće je da neće prihvatiti pomoć čovjeka, bio to njegov vlasnik ili totalni neznanac i zbog boli će pokušati ugristi.
Koliko god bili bliski sa svojim psom, ako vas pokuša ugristi kad je ozljeđen, nemojte mu to uzeti za zlo, on jednostanvo ne zna drugačije. Pristupajte mu izrazito nježno i polagano, smirujućim tonovima galsa mu se obraćajte i pokušajte ga ne dodtano živcirat. On nema inteligenciju čovjeka i on ne može kanalizirati bol. : ))

Agresija urođena
Dakle roditelji, ili cijela linija. Ako se kroz liniju provlači jedan kalup ponašanja, bila riječ o agresiji, ili submisivnosti, psić će to nasljediti, i jednom kad izraste u odraslog psa, uvjek će imati problema sa agresijom. Možda, ćete uspjeti to ispraviti, u biti vrlo teško, jednostanvo ćete naučiti zajedno funkcionirati i izbjegavati takve situacije, situacije u kojim će vaš pas reagirati.

Najčešći vid agresije je upravo onaj izazvan fizičkim zlostavljanjem, zatim nepravilnom socijalizacijom ili općenito nedostatak socijalizacije, te kuje.

Dominantan stav kod psa :
-je kad vaš pas stoji iznad drugog psa,
-kad stoji u uspravnom položaju,
-kad povlači drugog psa za bradu(zna i lagano gricnuti)
-ili kad pas prebaciva svoju šapu preko ramena drugog psa,
-kad mirno prihvaća lizanje drugog psa po svojoj njušci,
-te zurenje koje se često zanemariva(stalno gleda drugog psa u oči)
Ovo su znakovi dominatnog pouzdanog psa i ako je taj pas pravilno socijaliziran,on će drugog psa(u ovom slučaju mlađeg od sebe)pozvati na igru,okrenut će se na leđa,otkriti trbuščić i na taj način će pokušati ohrabriti stidljivog ili potčinjenog psa(ovo nikako nemojte mješati sa znakovima podčinjenog psa,amo reći da je ovo ljepo ponašanje od strane dobro odgojenog psa).Biti će veoma opušten kad to radi,ali će cijelo vrijeme gledati drugog psa u oči. Evo i zašto,jer pravilno socijaliziran pas se tako i ponaša prema drugom psu,daje mu mogućnost za igru,ali često se dešava da potčinjeni pas krene iskušavati dominatnog kroz tu istu igru,jer krivo shvati znakove koje mu dominantan pas šalje.Znači okretanje dominntnog psa na trbuh,ovaj drugi shvati kao znak podložnosti,naime ne shvaća tu podložnost kao poziv na igru već kao šansu da se nametne i tad uz lizanje njuškice dominantnog psa(znak umiljavanja),pokuša i gricnuti za labrnje i njušku. Pravilno odgojen dominantni pas će se često maknuti iz te situacije po strani, ali ako se to nastavi,on će pokazati svoju dominaciju i prekinuti to.Znači vratit će svoj stav dominantnog psa.Još nešto da naglasim,ponekad naskakivanje drugog psa može značiti dominantnost,ali ne i uvjek.Naime čest je slučaj da se ova gesta,upotrebljava sa strane niže rangiranog psa koji pokušava demonstrirati svoju odanost prema više rangiranoj životinji. Pouzdan pas,će uvjek zauzeti uspravan i čvrst stav pri prvom kontaktu sa drugim psom,pokazujući znakove da on sebe smatra više rangirano životinjom.Evo sad sam vam objasnila dominantnog psa u interakciji s drugim psom,koji je mald,neiskusan ili potčinjen.
Sad ću vam pokušati objasniti potčinjenog psa,tako da ih možete razlikovati.
Podčinjeni stav kod psa :
-je spuštena glava i tijelo,
-dopušta drugom psu da stoji preko njega ili da kači svoju glavu preko njegovih ramena,
-zatim liže drugom psu usnice i krajeve usta(umiljavanje),
-uvjek gleda od psa(potčinjen pas neće pogledati dominatnog u oči),
-okreće se na leđa mičući glavu od drugog psa
-prikriva pozadinu uvlačeći svoj rep.
Uzmite u obzir da između pasa,hijerarhija se obično održava i demonstrira veoma ležerno i gotovo uvijek sa strane potčinjenog člana.Veoma visoko rangirane životinje rijetko demonstriraju svoj položaj,jedino u slučaju kad im nedostaje samopouzdanja.Gotovo svi konflikti koji se dese su isprovocirani od strane srednje rankiranog ili nepouzdanog psa.(znači onaj visko rangirani nema potrebu za tim,onaj potčinjeni ostaje potčinjen,a srednje rangirani stvara probleme-upamtite kad se sukobe dva dominantna psa,jedan od njih je zasigurno srednje rangirani).Uvjek uzmite u obzir mladog psa koji još nije definiran,on ne spada u ove kategorije!
Prisiljavanje psa da zauzme podčinjen položaj,sa strane vlasnika je neprirodno i može vam poći za rukom,ali će pas to shvatiti kao nametnuto i time možete isprovocirati napad,zato to nikad nemojte raditi na silu.Isto tako ne silite svog psa da bude dominantan ako nije,jer jedno i drugo spada u fizičku agresiju,a ljudi moji,to nije komunikacija sa psom. Ona se steče polagano kroz igru,onu istu igru koju je štene prošlo u leglu i socijalizaciji kod majke.U slučaju da je rano odvojeno od majke,zadaća će biti teža,jer će na vama biti da svog psića naučite čitati- body language,što nije nimalo lako,ako neznate šta radite.


Lajanje i režanje - nesigurnost/agresivnost
Psi koji imaju taj problem, u većini slučajeva imaju problem sa ponašanjem. Ovakvo ponašanje načešće je rezulitirano:
- nesigurnošću za virijeme šteneća faze (loše držano leglo - manjak ili nedostatak socijalizacije, te napušteni štenci),
- napad od strane drugih pasa, zbog čega napadani pas razvije obrambeni sistem - upravo napadanjem,
- čovječji faktor (zlostavljanje, fizičko kažnjavanje, maltretiranje...),
- bol.

Nedostatak sigurnosti od psa čini agresivnog psa, koji u trenucima "napada", uopće ne razmišlja o veličini, snazi ili hijerarhijskom položaju "napadnutog". U većini slučajeva nesigurnost potvrđuju i ohrabruju upravo vlasnici. A većina ljudi te ponašanje u psa stvori još dok je pas štene, znači čovjek kroz igru ne znajući pseći način komunikacije, psića potiče u njegovom navalima pretpostavljene hrabrosti (bacanje na ruke, grižnja cipela, stopala, odjeće i sl...). Čovjek ne znajući psa svojim dodirima, smijehom ohrabruje da nastavi lajati (jer nama je to baš slatko ), a pas želeći udovoljiti svom gospodaru, te stvari, to naučeno ponašanje ponavlja. razlika je u tome što je takav način ponašanja simpatičan dok ste unutar 4 vaša zida, ali kad se vaš pas susretne sa drugim primadnicima njegove vrste, najčešće dolazi do fajta, jer je krivo protumačen od strane drugih. S tim da ti drugi psi imaju pravilan način komunikacije, a vaš pas krivi.

Dakle, ako imate psa koji stalno laje, morate ga naučiti da prestane, te da lajanjem ništa ne dobiva (naravno ne pričam o "pričanju" kao lajanju). Dopuštajući mu da laje kad se susreće sa drugim psima, ljudima ili bilo čim na što ne bi trebao lajati (znači ako se smijete, ako ga mazite ili mu tepate u trenutku kad on laje), vi njemu zapravo dajete podršku i odobrenje da se tako i dalje ponaša. najčešći slučaj je da upravo ti psi koji se tako ponašaju, onda kad im gospodar nije tu, promjene ponašanje, jer osjećaju dodatnu zaštitu od gospodara, a to je upravo u vidu tog poticana.
Koliko samo puta srećem "pse za pratnju", koji stalno laju, i laju, i laju, dok drugi pas prolazi vezan na lajni, a vasnice/i se smiju i komentiraju kako su samo slatki. O tome pričam.

Ako imate psa koji laje dok prolazi drugi pas na lajni, vi imate psa koji ima problema u ponašanju. Sad fino razmislite gdje i kada ste napravili pogrešku i pokušajte je ispraviti.
I da, psi se moraju njuškati i mirisati, tako naime gledaju gdje je koji na hijerarhijskoj ljestvici.

Još malo o agresiji...

Ako ste se ikad našli u situaciji da je vaš pas na vas "bez razloga" zarežao dok se šetate, ili je "bez razloga" napao nekoga dok se šetate, onda ste se susreli sa prenesenom agresijom.

Vi i vaš pas šetate i vama u susret ide drugi pas, koji pokaže neki od znakova dominacije prema vašem psu. Vi to ne primjećujete, ali vaš pas naravno da, ako razumije body language, a ako ne, sve jedno reagira protunapadom, jer mu opet fali socijalizacije ili je istraumatiziram uslijed krivog odgoja ili nedostatka socijalizacije, ili pak napada drugog psa. Vaš pas koji je vezan, te očito svoju agresiju nastalu upravo reakcijom tog drugog psa, a koju ne može ispoljiti na način da vrata "napadaču" jer je vezan, on svoju agresiju preusmjerava na sljedeću najbližu metu, a to ste u većini slučajeva vi (jer vi ga vodite na lajni), ili neki drugi pas koji mu se nađe tu blizu, to što ga vodite na lajni njega dodatno raspzđuje jer mu branite (nesvjesno) da na agresiju uzvrati agresijom.

Ovakav način ponašanja najčešće prelazi u dominatnost, a načini da to riješite i dovedete u red je upravo učenje psa da sluša naredbe. Dakle, vi ste ti koji određuju način kretanja i ponašanje.

Hiperaktivni psi, iako nemaju u sebi agresije, znaju je ispoljavati kada im je natalozena energija a u datom trenutku je ne mogu izbaciti na "koristan" nacin.
Takvim psima je potrebno cesto usmeravanje na "dobra trosenja", bili to sportovi, rad sa psom kao mentalni stimulans ili bacanje loptice. Treba imati u vidu da dugo i konstantno bacanje loptice, bez dodatnih zadataka, u psu cesto razvija i opsesivno kompulzivna ponasanja, pa imamo psa koji je pod stresom i kad mu se baca loptica i kada se ne baca, jer kad je nema, on je stalno trazi. Pisacu o hiperaktivnosti i opsesivno kompulzivnim ponasanjima jos...


Znate koja je to nevidljiva nit poveznica između vašeg djeteta i vašeg psa... igra.
pas je jedina domaća životinja koja prema djetetu nije ni pretjerano agresivna, ni submisivna, ni dominantna (naravno u slučaju da ne postoje nepraivilnosti u ponašanju), već je taman. Dobar pas je isto tako jedina domaća životinja koja se sa djetetom igra kao i bilo kojim drugim pripadnikom svoje vrste, dok su druge domaće životinje dominantne ili agresivne ili jednostavno se ne žele pretjerano igrati, a pas, on to može do iznemoglosti. Djetetu pas ja kao ogrmna igračka koja je živa i miče se, pas kroz sudjelovanje u toj igri, trčeći, skrivajući se, valjajući se, dopuštajući da ga djete uhvati i sl., uživa u svim tim momentima, kao i da je sam dijete. Upravo kroz tu svoju igru, psi i djeca stvore svoj način komunikacije, tako da vam se nekad učini kao da su stvorili svoj poseban govor. Jeste li to primjetili, vi koji imate djecu i pse....???
Bez obzira koliko dominantan pas bio, upravo kroz tu igru, oni stvaraju odnos takav da pas stovri zaštitnički odnos sa djetetom. Upravo zbog toga, psi djeci dopuštaju da ih bode, povlače za rep, štiipaju i sl., Psi koji odrastaju sa djecom i koji stvore ovakav odnos sa djetetom, prema istom su jako zaštitnički nastrojeni. međutim psi imaju mogućnost detekcije vrste plača. Razlikuju razmaženi plač od onog koji je pravi, tj., od onog kad djetetu nešto treba ili ga boli. isto tako, ako vi kaznite svoje djete, dakle lupite ga, te djete se rasplače, uslijed boli zbog pljuske ili nečeg sl., pas vrlo lako moguće napada vas, štiteći dijete, jer je u plaču osjetio da djete boli.

Pravila čopora i dominantnost

"Teorije čopora i dominacije" rezultat su vjerovanja da psi funkcioniraju poput vukova, formiraju hijerarhijski organizirane čopore neprestano težeći ka cilju da postanu “alfe”. Ove duboko ukorijenjene tvrdnje, na kojima su uglavnom zasnovane metode rada sa psima, međutim, samo su pretpostavke, koje nakon dubljeg razmišljanja i istraživanja zapravo ne ispadaju baš točne.

Jesu li domaći psi uopće genetski predisponirani da formiraju čopore?

Ponašanje pasa ne ukazuje na to da je njihova društvena struktura i ponašanje isto kao kod vukova, zbog toga što su evoluirali i razvili se u vrstu s potpuno drukčijom funkcijom. Formiranje čopora kod pasa prije je iznimka nego pravilo. Psi jesu društvena bića, vole društvo jedni drugih, kao i društvo ostalih životinja i nas ljudi te mogu patiti kada ostanu sami.

Što je uopće čopor i kako je definiran?

Među kanidima, “čopor” je prema definiciji obitelj odnosno skupina čiji članovi zajedno love, razmnožavaju se i čuvaju svoje područje (teritorij).

Čopor vukova skupina je zatvorenog tipa – obitelj koju čine roditelji i nekoliko generacija njihova potomstva. To je obitelj koja ostale vukove-pridošlice vrlo rijetko prihvaća. Nove obitelji (čopori) formiraju se kada mladi vukovi odrastu i kada (i ako) napuste grupu kako bi pronašli partnera i formirali svoju obitelj. Sivi vuk živi u čoporima djelomično iz razloga što je njegova borba za opstanak nevjerojatno teška. Uglavnom ovisi o velikoj divljači koju sam ne može uloviti i ubiti. Mora prelaziti velike distance kako bi pronašao plijen i uložiti puno energije u lov. Potom mora prelaziti dug put kako bi donio hranu mladuncima. Podizanje legla zahtjeva ogroman trud koji si vuk samostalno ne može priuštiti. Čak i uz pomoć čopora, 80-96% mladunčadi rijetko doživi deset mjeseci života.

Postoji cijeli niz situacija i uvijeta u okolini koji diktiraju hoće li čopor uopće biti formiran, kao na primjer količina resursa (npr. hrane) potrebnih i dovoljnih za sve ili samo za jednog. Možda će vuk odrasti u čoporu, ali će ostali pripadnici nastradati, možda će napustiti čopor u potrazi za ženkom koju nikada neće naći, glad i bolesti mogu istrijebiti veliku divljač pa se čopor raspada kako bi svak za sebe lovio plijen premalen da bi ga dijelio s ostalima.

Psi su s druge strane, uslijed domestikacije bili podvrgnuti znatnim promjenama u ponašanju i time se udaljili od svog, sada rođaka, vuka. Domaći pas transformirao se u životinju mirniju, nježniju i odaniju od vuka. Izgubili su vučji nagon i ponašanje grabežljivca karakteristično divljim kanidima. Iako psi preferiraju meso, danas je njihova prehrana raznolika, što se ne može reći za njihove “drevne pretke”.

Psi na slobodi žive potpuno drukčijim životom. U nekoliko navrata različiti su se stručnjaci zauzeli za promatranje pasa koji žive slobodno te zabilježili svoja istraživanja. Jedna od studija pokazala je sljedeće:
• više od polovice promatranih pasa samostalno je lutala u blizini ljudskih naselja, gradova i sl.
• oko 26% pasa neko vrijeme provelo je u društvu još jednog psa
• oko 16% pasa kretalo se u malim skupinama sačinjenim od svega tri člana, a članovi su dolazili i odlazili kako su htjeli
• manje od 2% pasa kretalo se u većim skupinama

Čak i onda kada su psi bili primjećeni u većim skupinama, a prema onome što je zabilježeno to je u manje od 50 % slučajeva, znanstvenici ih ne nazivaju “čoporom” već samo “skupinom ili grupom pasa”. Skupina pasa ne funkcionira kao obitelj, nepostojana je, otvorena je, nestalna i nestabilna. Čak i skupine koje čine samo dva psa nisu uvijek sačinjene od dva ista psa. Novi pas uvijek se može pridružiti ili napustiti skupinu. Na mjestima okupljanja (obično smetlištima, izvorima hrane ili mjestima za odmor) veće skupine pasa koji se međusobno ne poznaju mogu boraviti zajedno bez ikakvih problema. Grupe pasa privremeno se okupljaju i druže nakon čega svak odlazi svojim putem.

U svom prirodnom okruženju (a to je negdje u blizini ljudi), domaći pas nema prirodnih neprijatelja od kojih bi se živeći u čoporu bilo lakše obraniti. Glavni uzroci ugibanja domaćih pasa su automobili, trovanja ili ubijanja od strane ljudi te najezde parazita ili bolest. Život u grupi ne nudi nikakve pogodnosti što se tiče razmnožavanja niti u smislu zaštite štenaca niti u smislu njihove prehrane. Kuja štiti štenad donoseći ih na svijet na skrovitom mjestu. Štenad siše dok nije spremna jesti krutu hranu, a to je otprilike do najviše 3 mjeseca starosti. Tada samostalno počinju lutati u potrazi za hranom i brinu se sami za sebe – što je nezamislivo kada je u pitanju štenad vuka. U urbanim sredinama oko polovine štenadi dosegne starost od godine dana bez pomoći grupe. U ruralnim sredinama ta brojka je manja, uglavnom zbog ljudi koji se trude pronaći i uništiti legla. Život u čoporu za domaćeg psa nema svrhu. Domaći pas nije pripitomljeni vuk i ne treba čopor da bi uspio i preživio, što ne znači da ne mogu uživatu u društvu drugih pasa i ljudi.

Ako psi nemaju "pravila čopora", ni mi nemamo razloga primjenjivati ista i nametati se kao “alfe”.

Iako ih prihvaćamo kao članove obitelji, psi nas ne mogu smatrati članovima čopora upravo zbog utisaka nastalih u prvih nekoliko tjedana života. Unatoč tome govore nam da psi žude za vođom čopora i prihvaćaju čovjeka da preuzme tu ulogu. Međutim, dominantnost u vukova služi kako bi se eliminirala prijetnja u svrhu razmnožavanja i prikazuje se kroz ritualizirana ponašanja te se njihov koncept ne može primijeniti u slučaju pasa iz razloga što ih ljudi fizički nisu sposobni oponašati.

Dominantnost

Tvrdi se da se dominantnost u pasa odnosi na kontrolu resursa, no da bi to razumijeli potrebno je razmotriti koji su to resursi (hrana, voda, smještaj i sl.) i može li pas zaista imati kontrolu nad njima. Naši psi ovise o nama i našoj brizi, a resurse im omogućavamo mi ljudi.

Lista “pravila čopora” raznolika je i uglavnom uključuje nedopuštanje psu da boravi na povišenom prostoru poput kauča, da leži pred vratima na ulazu u prostoriju, da prolazi kroz vrata ispred vas, da započinje igru ili traži pažnju, da vuče na povodniku, da jede prije vlasnika, da morate psa polegnuti na leđa kako bi mu pokazali tko je “vođa” i sl.

Razmatrajući ova pravila jedno po jedno možemo zaključiti da ona uopće nemaju veze s ponašanjem vukova, baš kao ni pasa. Primjerice, vrlo je nepraktično baš uvijek jesti ili čak prolaziti kroz vrata prije psa. Činjenica je da tim postupcima ne pokazujemo psu da smo dominantni, već ih jednostavno učimo što trebaju očekivati u određenim situacijama. To ne znači naravno, da su te smjernice loše. Ako vam ne odgovara da pas leži na kauču, u svakom slučaju to pravilo trebate postaviti. Naučiti psa da čeka prije no što prođete kroz vrata korisno je iz sigurnosnih i praktičnih razloga. Nitko ne želi da pas nekontrolirano izlijeće na cestu i eventualno sruši i povrijedi nekoga u procesu.

Ponašanje pasa vrlo lako možemo oblikovati učenjem i jasnim pokazivanjem prednosti njegovih radnji i ponašanja uz pomoć pozitivnog potkrepljenja i operantnog uvjetovanja. S druge strane, psi također mogu naučiti kako manipulirati ljudima i okolinom da bi postigli željeni cilj koji smatraju nagradom, no to uglavnom nema nikakve veze s dominacijom.

Većina neželjenih ponašanja proizlazi iz razloga jer je pas na neki način izravno ili neizravno za njih bio nagrađivan. Da bi ih spriječili ili zaustavili moramo se zapitati što ih potiče i uzrokuje. Naravno, između ostalog uzroci mogu biti nedovoljna socijalizacija, zdravstveno stanje, strah i nelagoda, dosada, premalo kretanja, izolacija ili jednostavno nedostatak rada i učenja.

Zaključak

Ako je pas čovjekov najbolji prijatelj, zašto ga tretiramo kao najgoreg neprijatelja tvrdeći pritom da im je jedini cilj dominirati nad nama? Opovrgavajući “pravila čopora” i “teoriju dominacije” ne tvrdimo da dominantni psi ili hijerarhija ne postoje – svakako postoje, ali su prenapuhani i preuveličani do te mjere da u konačnici štete i psima i njihovim vlasnicima.

Odnos s psima formira se izgradnjom povjerenja, ne dominacijom.

reference:
Mech: "The Wolf - the ecology and behavior of an endangered species"
Coppinger: "Dogs: a new understanding of canine origin, behavior and evolution"
Abrantes: "The evolution of canine social behavior"
Semyonova: "The 100 silliest things people say about dogs"
Eaton: "Dominance: Fact or fiction?"

preuzeto sa sajta canis.hr

Razlike u ponašanju vuka i psa

Psi su uslijed neprekidne domestikacije bili podvrgnuti znatnim promjenama u ponašanju i time se udaljili od svog, sada rođaka, vuka. Domaći pas transformirao se u životinju mirniju, nježniju i odaniju od vuka. Prema Lindsayu, “… psi su izgubili vučji nagon mesoždera i ponašanje grabežljivca karakteristično divljim kanidima.” Iako psi preferiraju meso, danas je njihova prehrana raznolika, što se ne može reći za njihove “drevne pretke”. (Lindsay, 2000.)

Druga značajna razlika je u tome što psi “fizički i spolno sazrijevaju mnogo ranije od vukova… psi postaju spolno zreli u dobi od 7-10 mjeseci”, dok “vukovi postaju spolno zeli u dobi od otprilike 22 mjeseca”. Uz to, “…psi se redovito pare s više patnera, kuje se tjeraju dvaput godišnje, a mužjak psa plodan je tijekom cijele godine.” Vukovi su s druge strane, “selektivni i imaju jednog parnera čitav život”, vučica se tjera jednom godišnje, a testisi mužjaka van sezone parenja atrofiraju pa je mužjak plodan samo jednom godišnje.” (Lindsay, 2000.)

Još jedna bitna razlika je ta da psi laju u znak upozorenja i obilježavaju uriniranjem. Vukovi to također izvode, ali ne tako često. Važno je dodati da svi domaći psi ne laju. Lindsay predlaže: “… sklonost lajanju može biti naučeno ili potaknuto utjecajem okoline. On kaže: “Coppinger i Feinstein osporavali su funkcionalnu i komunikativnu važnost lajanja pasa”. Lindsay kaže da su raspravljali “kako je lajanje kao ponašanje slabo usmjereno, pre nejasno, čak beznačajno”.

Znanstvenici su podijeljeni po pitanju inteligencije između dviju vrsta. Neki inzistiraju na tome das u vukovi inteligentniji. Po njima “…vukovi moraju raditi da bi preživjeli” i imaju drukčiju “proporciju (veličinu) mozga”. Lindsay zaključuje: “…takva su nagađanja fascinantna” i predlaže da bi bilo “korisnije proučavati relativnu inteligenciju među kanidima uspoređujući njihov rad u kontroliranim uvjetima i raspravljati o inteligenciji u smislu količine naučenih vještina i sposobnosti rješavanja problema.” (Lindsay, 2000.)

Jedna od omiljenih kvaliteta pasa je sklonost zadržavanja karakteristika šteneta i kad odrastu, što je najvjerojatnije adaptacija prilikom domestikacije. Prema Lindsayu “…nekoliko promjena u ponašanju može biti zapaženo u karakteriziranju mlađahnosti. On kaže: “… domaći psi u mnogočemu se ponašaju poput štenaca vuka starih 4-6 mjeseci”. Proces zadržavanja ovih djetinjastih osobina naziva se neotonija. (Lindsay, 2000.)

I na kraju, vukovi formiraju vezu s čovjekom u slučaju izostanka utjecaja odraslih pripadnika iste vrste i straha. S druge strane, psi se lako vežu uz ljude i kad mogu birati, preferiraju društvo čovjeka naspram društva ostalih pripadnika svoje vrste. Umanjena sklonost bježanju koja je rezultirala pitomošću i koja je stečena domestikacijom pomogla je u stvaranju jake motiviranosti pri traženju društvenog kontakta s ljudima.

Pas je nastavio evoluciju od proto-psa, na kraju je bio dresiran za okupljanje i obranu stoke i za lov. Ne tako davno, process namjernog uzgoja odabirom određenih urođenih osobina danas nam daje preko 400 različitih pasmina pasa. Takva raznolikost nije poznata kod nijedne druge vrste, pa je samim time pas jedinstven. Danas pse koristimo u razne svrhe, a mi ljudi neprestano nalazimo nove načine na koje ih možemo iskoristiti.

Pojačana potreba psa za označavanje urinom dodatno ga razlikuje od vuka. Javlja se kao pretjerana potreba za komunikacijom, a točan je razlog nepoznat. Neki znanstvenici nagađaju da uriniranjem označavaju teritorij, međutim, prema Lindsayu, “Scott uvjerava da označavanje urinom ne služi označavanju teritorija, nego pas manje-više ostavlja poruku drugima da je nedavno prošao nekim putem.” (Lindsay, 2000.)

Ostale razlike u ponašanju uključuju “uzorke gresivog ponašanja” između vrsta. Zapaženo je da “kad vukovi postanu spolno i društveno zreli, skloniji su agresivnije i direktnije konkurirati za društveni status.” Lindsay kaže: “stil tučnjave… znatno se razlikuje” i primjećuje da psi “ograničavaju svoj napad na glavu, vrat i ramena”, dok vukovi više koriste “blokade tijelom… napadajući ekstremitete” stavljajući protivnika u puno ranjiviju poziciju. (Lindsay, 2000.)

Jedinstvena kvaliteta sačuvana kod domaćeg psa je spremnost na toleranciju nepoznatih. Tipični vuk ne prihvaća nepoznate, čak niti unutar čopora. Tipični vuk oprezan je u blizini ljudi, te ima nisku granicu tolerancije pri započinjanju sukoba. Danas je zbog ljudskog utjecaja u mnogim krajevima svijeta vukovima vrlo teško napredovati.

Prema Lindsayu, bitan utjecaj domestikacije je “smanjenje instinkta grabežljivca”. “Vukovi posjeduju skupinu urođenih uzoraka ponašanja koji su lako izazvani adekvatnim stimulansom… kad ugledaju plijen, vukovi reagiraju na nači tipičan vrsti, prezentirajući odgovarajuće sekvence ponašanja.” Taj niz ponašanja uključuje saginjanje, vrebanje, otkidanje, zalijetanje, napadanje, griženje i trešenje. Pred istim stimulansom (plijenom), psi se uglavnom igraju ili izazivaju ciljani plijen” (Lindsay, 2000.)

preuzeto sa sajta canis.hr

Odlicni tekstovi,dosta su mi pomogli u razumevanju ponasanja konkretno mog psa.
Na temu dominacije-primetila sam da moj pas a i jos neki koji spadaju u "dominantne rase" vrse malu nuzdu tacno na mesto gde je drugi pas (u ovom slucaju su zenke) to uradio nekoliko sekundi pre,takoreci-ponasaju se kao muzjaci.I to ide do toga da se bukvalno nadmecu-jedna pa druga,jedna pa druga... Da li takvo ponasanje zahteva intervenciju? I da li moze da eskalira u neki veci sukob oko recimo te dve konkretne zenke?

pa gle...kako nisam imala zenku mogu samo da nagadjam, pa cu da ti napisem sta mislim, obzirom da znam dosta zenki koje obelezavaju teritoriju i utrkuju se koja ce poslednja ko i muzjaci

posmatrajuci muske koji to rade, sam cin ih toliko usmeri na zapisavanje, da nemaju vremena (i ako su agresivniji) da se bave drndanjem, jer im je cilj u tom trenutku da ostave svoj trag preko drugog. naravno, ti treba da gledas svog psa i da prepoznajes kad je on u kojoj fazi, pa po tome i zakljucujes. moj wili recimo, nije dominantno agresivan, ali zapisava kao nenormalan i punim trkom juri da zapiski kad vidi da neki drugi to radi. on nije pas koji ce bilo koga dominirati, ali nece dozvoliti da bilo ko veci od njega njemu "uzurpira teren". mislim da ovo ponasanje koje kod njega opisujem ne mora biti vezano za pol, vec za narav. e sad... ako je pas energican (kao moj), a nije submisivan, u najvecem broju slucajeva, ako im nije usmerena energija na nesto "dobro" sto ce im zaokupiti paznju, zna doci do ispoljavanja agresije. opet, nemam pojma kakva je tvoja kuja, pricam ono sto znam ovako.... npr..kad smo se nasli na kalisu pre neki dan, bio je copor pasa u kojem su najaktivniji bili diina noa, wili, jedan lab i kristinin gal. noa je jurcala sa aninom reom i za lopticom, wili i lab su manito naskakali na nou (wili mahnitije jer je brzi i uporniji ), a gal je jurio za laserskom tackom oko njih i nije ih konstatovao. znaci-opste ludilo! posto je wiliju bukvalno bila pala klapna na nou i samo je pikirao nju i naskakanje ko sumanut, vezala sam ga da se malo umiri. obzirom da je i dalje bila gungula okolo a on i dalje nabrijan hormonima a vezan, kako bi gal prosao kraj njega-on bi rezao i hteo da se siba sa njim (jer nema gde da izbaci ludilo).
to su trenuci kada on nit vidi, nit cuje, nit oseca. dva puta je krenuo na gala, ja sam morala da ga malo grublje korigujem (nikada nisam za to i nikada to nikom ne bih preporucila jer svako mora svog psa jako dobro znati ukoliko radi korekcije tog tipa), jer jedino nakon takve "korekcije" njemu se "vratio mozak" i iz ludila je presao u mir. ali to se njemu vratio mozak i uopste ne znaci da se na taj nacin i drugim psima vraca mozak. kada nije odlican odnos i visoko poverenje u vlasnika, a takva energija je prisutna, NIKADA se ne sme grubo korigovati jer se tako agresija jos vise budi, a ne daj boze, moze i na vlasniku da se ispolji.

sad ovo sto sam ti ispricala nema verovatno veze sa tvojim psom, ali htela sam da napisem da sam pojam agresije nije crno beli i da svi mi prvo moramo da poznajemo svog psa, pa tek onda da citamo teoriju koju cemo po potrebi primenjivati na njemu. samo zapisavanje nikada nije razlog frke, vec druge stvari

Ne,ne, super si mi odgovorila i bas mi je drago sto si navela konkretnu pricu sa konkretnim psima.
Meri je jos mlada,tek nedavno je to prvi put uradila,ja sam se bas sokirala,mislila sam da ce zauvek ostati stene Za sad nema nikakvih naznaka agrsije,i na osnovu ovoga sto si mi napisala zakljucujem da ne treba jos da intervenisem,pusticu je da se razvije mentalno jos malo,a nadam se da ce sve biti ok. Sto se tice kanalisanja energije,ja jos nisam uspela da nadjem sta je to sto ona voli,lopticu ne konstatuje,a ne bih da forsiram to,bas zbog onog dela o opsesiji (koji cekam da nastavis ili preuzmes )probala sam ja da vozim rolere ona da trci pored-neslavno se zavrsilo jedino sto joj je za sad interesantno je igra sa psima i nista drugo sto bi ukljucilo i mene eventualno 8)

Bez da ulazim u psiholosko-vaspitni deo, napisacu sta ja znam oko ovoga: moji momci zive zajedno,spavaju u istoj kucici i sem povremenih carki kad npr dobiju po kosku (ako nisu razdvojeni,to znaci da Puf dobije dve ) ne pokazuju ama bas nikakvu agresiju jedan prema drugom i dobro znaju ko je ko tu: u stanju su 35x da se vrte i piske preko onog drugog. To se desava i u setnji i u dvoristu. Puf obavezno piski preko kad Noa piski,to kapiram da on kao "sef" cuva curu za sebe,tj svojim mirisom pokriva njen,pa drugi psi ne znaju da ona postoji
Ono sto sam htela da napisem,vezano je samo za Nou. U razlicitim periodima ona se razlicito ponasa,npr u vreme pred teranje u stanju je da piska kao muzjak,svaki cas i preko tudjeg mirisa,sto u normalnim danima nikada ne radi. Neka 2 meseca posle stenjenja pocela je da "zatrpava" zadnjim nogama posle piskenja,kao muzjak,sto takodje nije nikada radila. Sve to ni na koji nacin ne utice na njeno ponasanje i odnos sa drugim psima,ja to pripisujem samo hormonima i do sada (3,5 god) se to ponasanje vracalo u normalu kako bi teranje proslo.
Nije od pomoci,al' je iskustvo

PobresitaMeri ::Ne,ne, super si mi odgovorila i bas mi je drago sto si navela konkretnu pricu sa konkretnim psima.
Meri je jos mlada,tek nedavno je to prvi put uradila,ja sam se bas sokirala,mislila sam da ce zauvek ostati stene Za sad nema nikakvih naznaka agrsije,i na osnovu ovoga sto si mi napisala zakljucujem da ne treba jos da intervenisem,pusticu je da se razvije mentalno jos malo,a nadam se da ce sve biti ok. Sto se tice kanalisanja energije,ja jos nisam uspela da nadjem sta je to sto ona voli,lopticu ne konstatuje,a ne bih da forsiram to,bas zbog onog dela o opsesiji (koji cekam da nastavis ili preuzmes )probala sam ja da vozim rolere ona da trci pored-neslavno se zavrsilo jedino sto joj je za sad interesantno je igra sa psima i nista drugo sto bi ukljucilo i mene eventualno 8)

ako loptica nije njen prirodni izbor, veruj mi, nema nikakve teorije da razvije opsesiju za njom, tako da slobodno mozes da je "navlacis" na nju. onaj nas prijatelj bali, svajcarski ovcar, nije imao nikakav plenski nagon...eventualno bi ga zainteresovala krpica, loptica nikako (mozda da je uzme, malo zvace i ostavi), vec samo keksici, a gazdarica je htela da ga pokrene, sto sa keksicem nije bas "user friendly". za poslusnost da, ali kad je pocela sa agilitiem, poenta je da ubrzas psa, a to je igracka... onda ga je ucila na lopticu tako sto bi se ona igrala sa lopticom, pa kad se on zainteresuje, ona mu skloni i ne da...pa malo po malo dok mu nije postala zanimljivija i dok nije povezao igru sa lopticom sa igrom sa svojom voljenom gazdaricom ... bilo je tu rada jedno godinu dana, ali sada joj je loptica glavna motivacija u radu i on je veselo aportira...al kazem ti, postepeno je to radila i postepeno dosla do rezultata.
opsesivno kompulzivno ponasanje se javlja kada pas ima urodjni nagon za necim i kada mi sami to forsiramo sa preterivanjem i pospesujemo to ludilo. takve pse je najvaznije nauciti da i u toj igri mora postojati neki red i da, kad se loptica spakuje i kaze da je gotovo, da on vise ne navaljuje vec izadje iz ludila. na taj nacin mu doziramo ludilo koje mu treba i treosenje energije

Kao Vilko npr (fale mi 3 ona sto se valjaju od smeha)

pa znas li ti da je prvo proucavanje vezano za pse sa moje strane bilo o opsesivni kompulsivnom ponasanju jedino to mi je stvarno trebalo, a ostalo sam saznala usput
uostalom, uverila si se i sama kad je pas takav, vazno je da se STALNO nesto desava...loptica, trcanje od coveka do coveka u kafani, kuja, muzjak....samo da je NESTO
mogao je onda to i na hranu da baci

Pokusavala sam da objasnim Bozi razliku u naravi i energiji izmedju pasa,pa posto nije razumeo primer Noa vs. Endi gde Noa nema taj "problem" kao Vilko vec samo 2x vise energije od prosecnog psa. Posto nije razumeo (ili verovao ) uporedila sam Vilka i Endija,jednaka kolicina trosenja,ista opsesija,samo Vili ima 3x vise energije od njega i tim prosto zraci,ne mozes da ne vidis Ne radi se tu o vaspitanju/dresuri,odnosu sa vlasnikom ili vremenu koliko pas provede jureci lopticu,oni se radjaju takvi. I to je super,lepota razlicitosti...

PobresitaMeri ::Odlicni tekstovi,dosta su mi pomogli u razumevanju ponasanja konkretno mog psa.
Na temu dominacije-primetila sam da moj pas a i jos neki koji spadaju u "dominantne rase" vrse malu nuzdu tacno na mesto gde je drugi pas (u ovom slucaju su zenke) to uradio nekoliko sekundi pre,takoreci-ponasaju se kao muzjaci.I to ide do toga da se bukvalno nadmecu-jedna pa druga,jedna pa druga... Da li takvo ponasanje zahteva intervenciju? I da li moze da eskalira u neki veci sukob oko recimo te dve konkretne zenke?

Pre Lili sam imala zenku francuskog buldoga, kojoj je to bilo pod obavezno u setnji, kako se koji pas popiski ona ide da premarkira. Nikad nije iskazala bilo koji vid agresije, mada to spada pod neko teritorijalno ponasanje, vidjala sam mnogo puta i kod ulicnih pasa i nikad nije eskaliralo u sukob.

Zita ::

PobresitaMeri ::Odlicni tekstovi,dosta su mi pomogli u razumevanju ponasanja konkretno mog psa.
Na temu dominacije-primetila sam da moj pas a i jos neki koji spadaju u "dominantne rase" vrse malu nuzdu tacno na mesto gde je drugi pas (u ovom slucaju su zenke) to uradio nekoliko sekundi pre,takoreci-ponasaju se kao muzjaci.I to ide do toga da se bukvalno nadmecu-jedna pa druga,jedna pa druga... Da li takvo ponasanje zahteva intervenciju? I da li moze da eskalira u neki veci sukob oko recimo te dve konkretne zenke?

Pre Lili sam imala zenku francuskog buldoga, kojoj je to bilo pod obavezno u setnji, kako se koji pas popiski ona ide da premarkira. Nikad nije iskazala bilo koji vid agresije, mada to spada pod neko teritorijalno ponasanje, vidjala sam mnogo puta i kod ulicnih pasa i nikad nije eskaliralo u sukob.

Koliko je meni poznato, "markiranje" je karakteristika mužjaka, moj pas reddovno obeležava teritoriju i "premarkira" se preko mužjaka, ali ženke ga (sa tog stanovišta) uopšte ne interesuju. Zbog markiranja nikada nije ušao u duuel sa nekim psom.

Odlican clanak koji je izasao u casopisu Moj Pas, a govori o prepoznavanju nagona

prva strana


druga strana

Diana ::Pokusavala sam da objasnim Bozi razliku u naravi i energiji izmedju pasa,pa posto nije razumeo primer Noa vs. Endi gde Noa nema taj "problem" kao Vilko vec samo 2x vise energije od prosecnog psa. Posto nije razumeo (ili verovao ) uporedila sam Vilka i Endija,jednaka kolicina trosenja,ista opsesija,samo Vili ima 3x vise energije od njega i tim prosto zraci,ne mozes da ne vidis Ne radi se tu o vaspitanju/dresuri,odnosu sa vlasnikom ili vremenu koliko pas provede jureci lopticu,oni se radjaju takvi. I to je super,lepota razlicitosti...

Evo, da se javim kad sam već prozvan...

Diana, ja i razumeo i verovao i inače to mislim. Da nije tako, ne bih insistirao na Vilijevom pedigreu (Sotonin sin, Willibald ibn Shaytan ). Rođeno manito, sva sreća da nije dopao u ruke nekom drugom, o jadu bi se svijet zabavio. Noa je druga priča, andio Božji, sutra imamo zakaznu šetnju sa njenim potomkom na Donjem Gradu. A Endi je neko ko je uspešno nadomestio manjak energije (u poređenju sa Noom a naročito sa Vilijem) velikom količinom želje za lopticom. Zato još uvek povremeno lagano hramlje, od poslednjeg druženja sa Vilijem. A to je već moja greška. Nismo se odavno videli, zaboravilo se koliko Vili može kad hoće, a hoće uvek...

Ono što sam onomad hteo da kažem je da je baš trčanje za lopticom i donošenje ono čemu pas može naučiti i na čemu vlasnik može i ne mora insistirati. Loptičarenje može i ne mora biti primarno nagradno ili zabavno sredstvo. Inače, ball-drive ili želja za lopticom je nešto što obično garantuje dobre rezultate radnih pasa, naročito tragača. Neki psi to imaju kao pasminsku osobinu (retriveri, npr.), neki to imaju u karakteru (rode se sa time), a neke jednostavno tome treba učiti i graditi kod njih želju. E, tu se radi "o vaspitanju / dresuri, odnosu sa vlasnikom ili vremenu koliko pas provede jureci lopticu".

A bas sam se nadala da cete skocti do Sajma da bodrite potomkovog brata
Neka je vama (njima) samo lepo

Ja sam jos uvek pod utiskom razlicitosti sa kojom se rode, tj bas tom energijom jer se ona najpre vidi. Jednako odgajani, jednako "zapostavljeni" ili "mazeni", razliku izmedju npr Sema i Debelog ce sutra svi videli, a vi ste vec imali prilike Tacno se oseca manji.... pritisak ili zahtevanje, kada on nije u prostoriji/pored mene
Koliko je Walkera tesko zaineterosavati za bilo sta, toliko je ovoga tesko odvojiti od... bilo cega Sweety je opet pa sasvim drugacije energije, recimo da je nesto izmedju, obuzdan ali zainteresovan i spreman za saradnju. Sem sve zna i sve hoce, neko vece je demonstirao "sedi", "daj sapu", "daj drugu sapu", "lezi" a da ga NIKO to nije ucio! Bio bi savrsen kada bi umeo tako lako i da nauci da se kontrolise Walker jos nema pojma ni kako se zove
Ali, meni je to skroz super, i dalje sam odusevljana bas tom razlicitosti....

e kako sam se nasmejala na opise wilija